Bila je uzor i podrška bratu i sestri, ponos roditelja i cijele porodice, dijete koje smo mi odrasli često pitali za savjete i mišljenje. Dijete koje je samo osjećalo i znalo gdje i kome je potrebna pomoć, podrška, uputa, koje je osluškivalo osjećaje ljudi koji je okružuju i činila sve da uvijek bude vjetar u leđima svih nas.

Bila je brižna supruga i odana prijateljica, radna kolegica koju bi svako volio imati u svom timu.

Ovom stipendijom želimo podržati buduće mlade doktorice koje koračaju putem kojim je Alma koračala, da svojim zalaganjima i uspjesima doprinesu društvu i zajednici, stvore ljepše i pravednije društvo za sve nas i sačuvaju uspomenu na našu Almu, na jedno divno ljudsko biće koje nas je prerano napustilo na početku svoga životnog puta.”

Porodica Suljić i Almin suprug

Azra je došla iz Bihaća u Sarajevo po uzoru na svog brata. Raspust prije početka studija je posvetila učenju prve parcijale iz anatomije unaprijed i tada smo joj svi zavidjeli. Takva je ostala i tokom cijelog studija, uvijek je sve radila i završala na vrijeme ili čak i prije. Bratove savjete je prenosila i nama i uvijek nas je poticala da možemo više i da ne odustajemo. Obje su bile sikirljive, kao i svi mi, kada nam se približe ispiti, ali Alma je uvijek bila tu za sve nas da kaže ono što nam sada svakodnevno nedostaje "Sve će biti onako kako je određeno i kako je najbolje za tebe". Osim marljivosti i upornosti imale su osobinu i svestranosti. Uvijek su davale najbolje od sebe. Svakom predmetu su posvećivale jednaku pažnju. Alma ponekad nije ni željela da pristupi ispitu ako nije sve do najmanjih tančina preradila i naučila. Azra je učila vodeći bilješke. Iz njenih bilješki bi se i najteži predmet učinio laganim za spremiti. Svaki ispit su položile svojim znanjem, trudom i zalaganjem. Preuzimale su uvijek više posla na sebe i uvijek su imale ideju više, sve da što bolje odrade neki posao. Poseban doprinos su dale Udruženju studenata medicine u Bosni i Hercegovini, BoHeMSA. Alma je govorila tečno njemački i engleski jezik, a na drugoj godini fakulteta se posvetila učenju turskog jezika. Azra je planirala ići u Njemačku nakon fakulteta i krenula je također tada pohađati kurs. U jeku ispita nalazile bi vremena i za to. Osim toga, bile su posvećene porodici i nama prijateljima. Nikada, doslovno nikada, se nije desilo da bi im se obratio neko od nas za svoj problem a da ne pruže podršku, razumjevanje i ljubav. Almi su centar svijeta bili brat, sestra i suprug. Bila je posebno ponosna na brata i sestru, a Azra je svakodnevno nam slala slike bratove djece. Bile su pune ljubavi i širile su ljubav gdje god bi se pojavile. Na fakultetu su uvijek bile spremne da podijele sav materijal koji imaju i da svakome pomognu i pruže ruku prijateljstva. Nekada smo ih čak znali i kritikovati zbog plemenitosti u toj mjeri. Alma je više voljela svoje vrijeme da provodi u prirodi i u miru sa svojom porodicom. Stalno nam je slala slike vikend porodičnih šetnji. Azra je, s druge strane, uvijek više bila za večernji izlazak sa prijateljima. Voljela je muziku, gužvu i ljude. Za svaku uslugu koju bi im neko učinio, vratile bi duplo. Imale su obje osobinu da iznenade ljude koje vole sa sitnicama, bez ikakvog povoda. Znale su tačno šta bi svakog od nas najviše obradovalo i nisu čekale momenat da to urade. Bile su sigurne u to šta žele, a obje su željele pomagati ljudima. Iako Alma nije bila najstarija u društvu, uvijek je bila zrelija od svih nas. U nekim situacijama se čak postavljala prema nama majčinski. Kada bi se naljutila na nekoga, znali smo da je ta osoba sasvim sigurno prešla svaku mjeru.

Azra je bila emotivna i uvijek je ispoljava emocije momentalno. Nekada bismo je zvali „ljutom Krajiškom“, ali te njihove ljutnje bi trajale manje od sat vremena. Posvećenot medicini je bila prisutna uvijek. Svoje slobodno vrijeme posvetile su volontiranju u bolnici i učenju novih stvari. Alma je igrom slučaja dobila posao na pedijatriji. Imali smo običaj reći da je njoj najteže od svih nas, jer je radila najzahtjevniji posao. Ona, ipak, nikada nije rekla da je nesretna sa tim što radi. Na pauzama na poslu, kada svi odmaraju, ona je čitala pedijatrijski priručnik i usvajala nova znanja. Azra je prije posla u Domu zdravlja, krenula da radi kao asistent na fakultetu. Često smo se šalili sa njom u vezi studenata i njene autoritativnisti. Po prirodi nije bila stroga. Željela je samo da njene vježbe budu što bolje i korisnije studentima. Tome se posebno posvećivala. Tokom studija je uvijek bila posvećena pisanju nekog rada ili istraživanju.

Njihovi snovi i želje su prekinuti neposredno nakon što su se pozdravile i izgrlile sa nama. Njihov odlazak ostavio je trag na svakoj osobi koja ih je poznavala. Za kratak period koliko su bile tu, ostavile su neizbrisiv pečat, a njihovim odlaskom društvo na ogromnom gubitku u svakom smislu.“

Na kraju, tebi koja ćeš dobiti stipendiju sa imenom najplemenitijih osoba želimo reći:

"Sve će biti onako kako je određeno i kako je najbolje za tebe".

DOMJENAK, prijatelji

Zračiti dobrotom, unositi mir, mirisati na ljepotu, biti toliko blag, a u isto vrijeme uporan i tvrdoglav, mogla je samo Alma. Sa njenim rukama i motivima sve je bilo moguće. Istrajna, na pravom putu, uvijek je uz puno brige stizala na sve.

Bila je moja druga sestra, neko koga mi je život poslao iznenada, da postanem bolja osoba. Neko, koga je moja porodica smatrala i osjećala svojim. Neko, ko je mojoj naravi podario strpljenje. I neko, ko je ostavio neizbrisiv trag na duši i srcu, prazninu koje se nikada neće popuniti. Neko, ko je nezamjenjiv u svim svojim ulogama.

Voljela je ljude i ljudi su voljeli nju. Sa njom je sve bilo lako. U ljudima je vidjela samo dobro, pronalazila opravdanja i za one koji se opravdati za svoje postupke nisu mogli. Rado je preuzimala sve zadatke na sebe, kako bi rezultat bio najbolji. Težila je tome da sve što radi bude kako treba. I bilo je, i bolje nego što je svojim očima vidjela. Sve svoje zadatke ispunjavala je savršeno i praktično.

Bila je kćerka, sestra, supruga, prijatelj, ljekar i kolegica, kakvu samo možete poželjeti. Podrška, na koju uvijek možete računati. Pomoćnik, kakvog svako od nas u životu treba.

Željela je mir i sretnu porodicu. Željela je dobro svima. Željela je svo znanje svijeta koje bi posvećivala svojim pacijentima.

O Almi, ni jedna riječ, nije dovoljno dobra. Kada pokušam pisati ili pričati o njoj, tišina preuzme sve. Postoje osjećaji koji se ne mogu izraziti riječima i sve što se kaže je malo i nedovoljno.

I još nešto što mi je dokazala Alma, je da Bog uzime najbolje sebi, a ona je bila najbolja od nas.“

A, kuma

Alma je dugo vremena bila duša moje duše (čak i prema značenju svog imena - šp. “duša”, tr. “jabuka”), pratile smo jedna drugu u najkritičnijim godinama odrastanja - adolescenciji i početku fakulteta. Dijeleći svaki dan i svaku misao, ostala je uvijek dio mene i kao i svim drugima čijih je života bila dio, nemoguće je zaboraviti i ne biti ono što jesmo. Bila je osoba od posebnog povjerenja - neko kome su moji roditelji najviše vjerovali, za koga je nana uvijek pitala, i čije ime ostali prijatelji nisu odvajali od mog. Velikim dijelom imam upravo njoj zahvaliti za ono što jesam i što i dalje postajem - s namjerom da to iskoristim upravo kako bi i ona sama, te ono što želim je da Alma, stoga, negdje uživa plodove svog utjecaja na ljude koje je dotakla.

Pouzdano znam da ih je mnogo. To bih željela svim onima koji su u prilici ovo pročitati. Isto tako, želim da budete osobe koje će, bezuvjetno, voditi računa o svojim kolegama i prijateljima u svakom momentu, koliko god bili daleko, poput Azre, bez obzira na to što svaki dan provodite mnogo sati ulažući u svoje znanje i sposobnosti, kako i trebate, simultano brinući o svojim najbližima i čineći najbolje za zajednicu koristeći sve svoje znanje, vrijeme i mogućnosti, kako su to Alma i Azra činile.

Vrlo brzo postane jasno, ako pogledate oko sebe sve što se u svijetu dešava, da vjerovatno nismo zaslužili da budemo stalno podsjećani na ljudskost, iskrenost, borbu protiv vlastitog ega i prave vrijednosti koje su Azra i Alma živjele. Nadam se da ćemo, malim koracima, svaki dan, uspjeti živjeti ono što su i one živjele, i da nam to neće biti naprasno oduzeto rukom bahatog sistema.“

Dr. Nejira Imamović

Svaki put je je kulturno nastupala, kao kolegica bila vrlo fleksibilna, duhovita, široko obrazovana i imala je sve velike ljudske kvalitete koje bi neko volio da ima u kolegici, saradnici, u kćerci, sestri i supruzi, istakla je naša sagovornica.“

Dr. Maja Karač, načelnica Službe za zaštitu zdravlja predškolske djece u Doma zdravlja Zenica

Neka njen izvanredni put inspiriše nas sve da prihvatimo vlastiti potencijal, da se oslobodimo okova samopotcjenjivanja i krenemo stazom gdje naša djela, poput Alminih, postaju nesvjesni jezik nade, suosjećanja i pozitivnih promjena. Neka svako od nas postane arhitekta svoje sudbine, hrabro prihvatajući bogatstvo života i spajajući jazove koji nas dijele, baš kao što je to Alma činila.“

Adem Nuhović, predsjednik BoHeMSA-e

Njen način motivacije drugih je neponovljiv, a o njemu svjedoče brojni mladi studenti Medicinskog fakulteta kojima je pomagala na razne načine, ali i volonteri Crvenog križa koje je vodila do brojnih pobjeda, članovi nevladinih organizacija i neformalnih grupa u kojima je bila aktivna dr Alma.

Almina predavanja o prevenciji bolesti, o očuvanju zdravlja su bila tako jasna, konkretna, direktna i lahko shvatljiva da su slušaoci uživali u svakoj izgovorenoj riječi, a čak i oni koji su se suočavali sa najtežim dijagnozama na bolest bi počinjali gledati iz sasvim drugoga ugla. Uz nju ništa nije izgledalo nemoguće, uz nju je svaka teškoća postajala lakša.

Uz dr. Almu je život postajao bogatiji.“

Eldina Zolj Balenović, novinar

Sjećam se 2019. kad sam se spremala za prijemni ispit na Medicinskom fakultetu, govorili su mi svi da se rado sjećaju jedne djevojke koja je isti 'zakucala' 2016., tebe Alma.

Sjećam se riječi mog brata Tea, sa kojim si se spremala zajedno krajem srednje za polaganje njemačkog jezika da si uvijek bila spremna pomoći drugima šta god je trebalo.

Sjećam se septembra 2022., ja na usmenom ispitu iz Histologije 2 i embriologije, gdje meni profesor pretkraj govori ovim riječima "sjećam se jedne studentice iz Treće gimnazije, odlična ja bila, Alma Suljić mislim da se zove".

Prelijepa sjećanja ostaju i uspomene.

Falit ćeš Trećoj gimnaziji.

Falit ćeš Medicinskom fakultetu.

Falit ćeš nam svima."

Tina Raspudić, studentica medicine

“Pobjede su se nizale i kroz period postanka šampiona Sarajeva, Federacije BiH i Bosne i Hercegovine srasli smo u tim koji je već prepoznat kao sinonim za nešto snažno, udruženo, lijepo, uspješno i neosvojivo. Zapravo, u jednom periodu smo provodili više vremena jedni sa drugima u učenju, uvježbavanju, druženju, zbijanju šala nego što smo provodili to vrijeme sa svojim porodicama, praveći neprekidive veze koje su opstale i onda kada su nas budućnosti vodile na različite strane.

“Sjećam se čestih putovanja, kampovanja, edukacija i uvijek je njima vladao Almin tipični smijeh, kojeg smo nekada samo mi i shvatali. Smijeh koji je bio toliko zarazan, da kada smo bili u nekim lošim momentima prelazio je na sve nas i obično su trenuci tuge završavali grupnom terapijom tog tipičnog smijeha.

“Alma nije bila lider jednog tima mladih djevojka, Alma je bila lider svega oko sebe. Incijator promjena, osoba koja ne odustaje, motivator i pokretač novih energija. I to su jednostavno prepoznavali svi.

“Kada je Alma upisala Treću gimnaziju, a većina članica njenog tima Četvrtu, pozvala me je da se vidimo. Taj razgovor je dugo ostao između nas. Nije pričala o tome koliko je uzbuđena jer je upisala školu koju je htjela, kako je upoznala nove prijatelje i sl. Rekla mi je: „Znaš onaj... čuli su da sam super u prvoj pomoći i da ja to volim i pitali su me da budem u školskoj ekipi. Odbila sam. Nekako, koliko god to voljela, razmišljala sam, a šta ako pobjedim?“. Bilo mi je simpatično to čuti od osobe koja nije znala da izgubi. „Zamisli, fakat pobjedim i onda da se na kantonalnom takmičim protiv svojih? Ma nema šanse...“. I upravo je to bila Alma. Zaštitnik, pripadnik, lider i neko ko ne ostavlja po strani tim ni onda kada više službeno i „nije“ dio tog tima. Odrekla se svoje nove takmičarske karijere i pomagala ekipi koju je do nedavno vodila, da ostvaruju svoje snove. I vjerujem da se iz ovoga mnogo toga može naučiti.

“Sudbina se, na sreću svih, kasnije poklopila i kada smo se pripremali za Međunarodno takmičenje iz prve pomoći koje se održavalo u Austriji, iznenada nam je nedostajao kapiten ekipe omladine, i nekako, svima je logična odluka bila = Alma! Dok smo putovali u Austriju dugo smozbijali šale i razgovarali o nekim usputnim temama i odjednom se počela smijati i kaže: „Vidite sad ovo.. Ja taman mislila ništa od mene, kad ja opet kapiten i to u Austriji!“. I nevjerovatan je bio osjećaj ponosa kad je nizala uspjehe na tom takmičenju, a svi koji su gledali, komentarisali su kako je snalažljiva i sjajna.

“I bila je uvijek sjajna. Sjajan lider, sjajna prijateljica, sjajna studentica i sjajna doktorica. Odmah nakon završenog medicinskog fakulteta stavila se na raspolaganje da kao mlada doktorica učestvuje u edukacijama, preventivnim programima i oduševljavala je sve oko sebe svojom skromnošću, a opet izuzetno velikim znanjem i zalaganjem. Kada se desila tragična nesreća, i dok je vodila svoju novu utakmicu, ovaj put za život, sve nas je opet okupila. Svi ovi ljudi od prije 11 godina su se okupili opet u jedan tim koji je navijao za nju i bio uvjeren da će nam donijeti još jedan zlatni pehar. To je jedini pehar koji nismo dočekali.

“Nekoliko dana prije toga smo se vidjeli i to na takmičenju prve pomoći, tamo gdje smo se i upoznali. Opet je bila dio velikog takmičenja, samo ovaj put kao neko ko ocjenjuje znanje novih generacija. Tu smo započeli priče o nekim novim idejama i dogovarali se o skorom susretu. Na rastanku smo žurili, mahnuli i rekli vidimo se za vikend. Nažalost, ideje mi nije stigla ispričati. Ali uvjeren sam da su te ideje bile sjajne, baš kao što je i ona uvijek bila sjajna.

“Sjećanje na Almu traje i trajati će sve dok ima onih koji će njenu dobrotu, humanost i najljepše ljudske osobine koje je imala prepoznavati i njegovati. Ova stipendija je dio toga i vjerujem da će buduće stipendiste biti ponosne što su dobitnici baš ove stipendije, te da će nastaviti širiti humane vrijednosti, iste one u koje je Alma do posljednjeg trenutka vjerovala.“

Jasmin Nikšić

Almina svjetlost je prerano ugašena, ostavljajući nas obavijene tugom. Sjećanje na njen dragi i plemeniti lik živjet će vječno.“

JU Treća Gimnazija Sarajevo